Stvaranje dobrih finansijskih navika često predstavlja izazov i odraslima. Vođenje evidencije o potrošnji, razlikovanje između želja i potreba su samo neka od pitanja na koja svako od nas traži adekvatan odgovor. Kako onda najmlađima približiti ovu tematiku?

Iako su roditelji ti koji na djecu mogu najviše uticati kada je riječ o sticanju navika iz oblasti upravljanja novcem, u najrazvijenijim svjetskim zemljama sve je raširenija praksa da djeca u školi stiču formalno obrazovanje iz finansijske pismenosti. U ovom tekstu govorimo o prednostima i nedostacima formalnog obrazovanja iz oblasti ličnih finansija, uključujući i iskustva zemalja u kojima je ono već zaživjelo.

Upravljanje novcem je vještina koja se uči

Kako djeca rastu, sve je teže kod njih razviti dobre finansijske navike. Pismenost u oblasti ličnih finansija je jedna od sposobnosti koje su itekako važne i zasigurno će igrati veliku ulogu u ostatku njihovog života. Nažalost, mnogi roditelji ne razgovaraju sa djecom o novcu u dovoljnoj mjeri, prvenstveno iz nesigurnosti u sopstvene finansijske navike.

U tom kontekstu, obrazovanje iz oblasti ličnih finansija bi bilo od velike koristi, posebno za djecu koja dolaze iz domaćinstava u kojima odrasli ne razumiju ovu oblast baš najbolje. Kroz obrazovni sistem bi se susreli sa metodama finansijskog planiranja koje bi im inače ostale nepoznate, ali i unaprijedili svoje znanje matematike, što dodatno doprinosi boljoj finansijskoj pismenosti.

Finansijska pismenost u školama širom svijeta

Svaki četvrti učenik nije u stanju da na adekvatan način donosi jednostavne odluke vezane za svakodnevnu potrošnju

Prema rezultatima posljednjeg OECD Programa za međunarodnu evaluaciju studenata (PISA testiranja) iz oblasti finansijske pismenosti, koji je rađen u 15 zemalja, svaki četvrti učenik nije u stanju da na adekvatan način donosi jednostavne odluke vezane za svakodnevnu potrošnju, dok tek svaki deseti razumije kompleksnije probleme, poput poreza i kamatnih stopa.

Vodeća zemlja na svijetu iz oblasti finansijske pismenosti srednjoškolaca prema ovom testiranju je Kina, a prate je Belgija, Kanada, Rusija i Holandija. U Kini je, od početka devedesetih, tematika ličnog upravljanja novcem uključena u nacionalni obrazovni program osnovnog i srednjeg obrazovanja. Posljednjih godina, kineski obrazovni sistem karakteriše sve veća fleksibilnost koja se daje školama na regionalnom nivou u oblasti razvoja obrazovnog programa. Na primjer, 2011. godine, lokalna vlast Pudonga u Šangaju je uključila redovnu obuku o finansijama u programe osnovnih i srednjih škola.

U petom razredu djeca prave novčane obračune i razvijaju finansijske planove

U Kanadi se najveći dio provincija obavezuje da kroz izborne predmete, kao i nastavni program iz matematike, đaci od prvog razreda do kraja srednje škole uče osnove budžetiranja i ličnih finansija. Na primjer, u Britanskoj Kolumbiji, u prvom razredu đaci imaju zadatak da identifikuju novčiće i međusobno se “igraju” finansijskih transakcija. U petom razredu djeca prave novčane obračune i razvijaju finansijske planove, što uključuje i planiranje prihoda i rashoda kako bi se ostvario određeni cilj. Do kraja osnovne škole đaci se dalje obučavaju da donose razumne finansijske odluke, te uče proporcije i utvrđivanje jediničnih cijena proizvoda i usluga. Pored toga, Kanada je 2014. godine usvojila i nacionalnu strategiju za razvoj finansijske pismenosti, kako bi pomogla svojim građanima da steknu znanja i vještine koje su im potrebne da donose finansijski razumne odluke.

Zbog čega su obavezni predmeti iz oblasti ličnih finansija i dalje rijetkost

Protivnici ideje o zvaničnom obrazovanju iz oblasti ličnih finansija smatraju da su lične finansije nešto poput vožnje automobila

Naša djeca u školama upoznaju principe funkcionisanja organizama iz biologije, zakonitosti svijeta iz fizike i hemije, ali upravljanju ličnim finansijama i dalje nije posvećeno mnogo pažnje. Najveća prepreka uvođenju obrazovanja iz oblasti ličnih finansija u školama jeste nedovoljna usaglašenost – šta bi konkretno ovakav predmet trebalo da pokrije i koliko su efektivni predmeti iz ove oblasti. Protivnici ideje o zvaničnom obrazovanju iz oblasti ličnih finansija smatraju da su lične finansije nešto poput vožnje automobila – možemo imati instruktora koji će nam reći šta i kako bi bilo dobro da radimo da ne sletimo sa puta i postanemo dobri vozači, ali na kraju, o samoj vožnji najviše učimo iskustveno, vozeći automobil. Zbog toga, oni smatraju da bi bolja regulacija oglašavanja proizvoda i savjetovanja pred donošenje važnih finansijskih odluka donijela bolje rezultate nego što je to slučaj sa obaveznim predmetima iz ove oblasti.

Studija naučnika sa Harvarda koja se bavila ovom temom u SAD, nije utvrdila direktnu korelaciju između izučavanja predmeta iz ličnih finansija u školi i unapređenja znanja u ovoj oblasti kod đaka. Ipak, ova studija je utvrdila da samo izučavanje naprednije matematike iz ove oblasti doprinosi većem učešću ljudi na finansijskom tržištu i poboljšava njihovo upravljanje kreditnim obavezama.

Na kraju, u izvještaju Standard and Poor’s agencije o finansijskoj pismenosti država svijeta, Crna Gora je najbolja u regionu, ali taj rezultat i dalje nije toliko dobar – svega 48% odrasle populacije u našoj zemlji je ispunilo kriterijume prema kojima se mogu smatrati finansijski pismenim. Prostora za poboljšanje trenutne situacije zasigurno ima. Djeca bi, za početak, mogla da se kroz postojeće predmete više fokusiraju na problematiku upravljanja novcem, izučavajući različite matematičke probleme koji su povezani s temom ličnih finansija.

Ukoliko ste roditelj (ne isključujemo iz ovoga ni tetke, ujake, bake, djedove 😊), pokušajte da sa djecom što više razgovarate o novcu dok još rastu, koliko god vaše lične navike bile dobre ili loše. Ono što im sigurno možete pružiti jesu perspektiva i mogućnost da vide uzročno-posljedičnu vezu u čitavom postupku upravljanja novcem.